- zvònačnīk
- zvònačnīk m 〈N mn -īci〉 lingv. neodom., {{c=1}}v. {{ref}}sonant{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zvònačnīk
Look at other dictionaries:
zvonačnik — zvònačnīk m <N mn īci> DEFINICIJA lingv., v. sonant ETIMOLOGIJA vidi zvon … Hrvatski jezični portal
pȍluotvōrnīk — m 〈N mn īci〉 fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sònant — (sonȁnt) m 〈G mn nātā〉 fon. glas iz skupine glasova po osobinama između vokala i šumnih suglasnika (»v«, »m«, »n«, »nj«, »l«»lj«, »r«, »j«) od kojih neki mogu biti slogotvorni (»r« u riječi la kr dija; »l« u riječi bi ci kl); zvonačnik ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sonant — sònant (sonȁnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA fon. glas iz skupine glasova po osobinama između vokala i šumnih suglasnika, od kojih neki mogu biti slogotvorni (r u riječi la kr dija; l u riječi bi ci kl); zvonačnik, opr. vokal, konsonant… … Hrvatski jezični portal
poluotvornik — pȍluotvōrnīk m <N mn īci> DEFINICIJA fon. vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, opr. otvornik, zatvornik ETIMOLOGIJA vidi poluotvoren … Hrvatski jezični portal
