- pȍluotvōrnīk
- pȍluotvōrnīk m 〈N mn -īci〉 fon. {{c=0}}vrsta glasa koji nastaje zbog manjeg zatvora prolaska zračne struje; sonant, zvonačnik, {{/c}}opr. otvornik, zatvornik
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.