zvonìkati

zvonìkati (∅) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉 razg. {{c=0}}1. {{001f}}dosadno stalno zvoniti, dosađivati zvonjavom, uznemiravati stalnim oglašavanjem zvona (ob. za telefon, kućno zvonce, praporac, klepetušu ili manje zvono slaba zvuka) 2. {{001f}}motati se oko tijela ili nogu kao zvono (zato jer ima kroj zvona ili je preširoko) {{/c}}[hlače mi zvonikaju]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}lambikati{{/c}}