zvȁti

zvȁti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. zòvēm (se), imp. zòvi (se), pril. sad. zòvūći (se), prid. rad. zvȁo (se), prid. trp. zvȃn, gl. im. zvȃnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}obraćati se komu imenom ili drugačije s namjerom da dođe ili da bi mu se na što skrenula pozornost; dozivati 2. {{001f}}{{/c}}(koga, što, se) {{c=0}}imenovati, nazivati, oslovljavati

⃞ {{001f}}{{/c}}i ja tako zovem {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji, ob. u šali, na riječi sugovornika koji je zaželio ili spomenuo nešto što nije moguće ostvariti ili čega nema, što se može samo spomenuti) {{/c}}[A: Joj, mama, kad bi sad bilo kolača B: I ja tako zovem]{{c=0}}; {{/c}}kako se (ono) zove {{c=0}}poštapalica u govorenju u zn.: kako bih rekao, kako se kaže, dakle i sl.; {{/c}}to se zove... (ljepota, stil itd.) {{c=0}}to je u pravom smislu riječi (ljepota, stil itd.); {{/c}}∼ svojim (svojom) jez. knjiž. {{c=0}}pripadati jedno drugome (o momku i djevojci){{/c}}