znȃk

znȃk m 〈N mn znȃci/znȁkovi〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}jezična činjenica u kojoj su sjedinjeni zvuk i značenje ili označitelj i označeno 2. {{001f}}konvencionalna kretnja mišićem lica, rukom ili glavom, jedinica neverbalnog jezika koja pokazuje ono što se želi ili misli; mig, signal {{/c}}[dati ∼] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(čega) {{c=0}}oznaka, obilježje, crta, odlika b. {{001f}}simbol koji preneseno nešto predstavlja {{/c}}[prirodni ∼; konvencionalni (dogovoreni) ∼; manifestativni ∼] {{c=0}}4. {{001f}}a. {{001f}}događaj, zbivanje po kojem se može pretpostaviti da bi nešto moglo biti ili se dogoditi; predznak, znamenje, simptom b. {{001f}}ono po čemu bi se moglo naslutiti da nešto postoji, da je prisutno; trag c. {{001f}}simbol odabran da što znači (u pravopisu itd.) 5. {{001f}}značka 6. {{001f}}svaki predmet koji služi za obilježavanje čega {{/c}}[postaviti ∼]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}dobar (loš) ∼ {{c=0}}razlog za veselje (ili za žalost); {{/c}}jezični ∼ lingv. {{c=0}}jezična jedinica koja se može prikazati kao spoj, nerazdvojna veza između pojma ili označenoga i glasovne (akustičke) slike ili označitelja; {{/c}}vodeni ∼ (žig) {{c=0}}slovo ili figura na nekim vrstama papira, vidljiv prema svjetlosti, stavlja se kao zaštita od krivotvorenja, oznaka proizvođača i sl.; {{/c}}zaštitni ∼ {{c=0}}tvornički žig na robi ili proizvodima; {{/c}}∼ žalosti {{c=0}}crnina i sl.{{/c}}