- zelènkast
- zelènkast prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji nije sasvim zelen, koji je donekle zelen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zelènkast
Look at other dictionaries:
zelenkast — zelènkast prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije sasvim zelen, donekle zelen ETIMOLOGIJA vidi zelen … Hrvatski jezični portal
zelénkast — in zelênkast a o prid. (ẹ̑; ȇ) ki ni popolnoma zelen: zelenkaste oči; zelenkasta svetloba; zelenkasto jezero / zelenkasta barva ♦ bot. zelenkasta strniščnica užitna lističasta goba z modro zeleno lepljivo sluzjo na klobuku, Stropharia… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zelènkastōst — ž osobina onoga koji je zelenkast, svojstvo onoga što je zelenkasto … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȅljast — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji uvijek ima zelenu stabljiku, koja ne odrvenjuje [∼a biljka], opr. drvenast 2. {{001f}}zelenkast ili zelenkastosiv (zec i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
saponit — sapònīt m <G saponíta> DEFINICIJA min. bijel i zelenkast mineral iz grupe sepiolita; sapunski kamen ETIMOLOGIJA lat. sapo: sapun + it … Hrvatski jezični portal
zeljast — zȅljast prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji uvijek ima zelenu stabljiku, koja ne odrvenjuje [zeljasta biljka], opr. drvenast 2. zelenkast ili zelenkastosiv (zec i sl.) ETIMOLOGIJA vidi zelje … Hrvatski jezični portal
zelen — zèlen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji ima boju mladog ili neuvelog lišća, trave itd. b. obrastao raslinjem takve boje 2. a. koji nije sazrio (plod, usjev) b. pren. mlad, neiskusan, neodrastao 3. siv, sivkast (konj) SINTAGMA zelena… … Hrvatski jezični portal
zelenkastost — zelènkastōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je zelenkast, svojstvo onoga što je zelenkasto ETIMOLOGIJA vidi zelen … Hrvatski jezični portal
čakar — čàkar m DEFINICIJA reg. lov. vrsta sokola pripitomljenog za lov; šahin, šain ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Čàkar (Slavonija, sred. Dalmacija), Čȁkara (Banovina), Čàkardić (Osijek, Podravina), Čàkarić (150, Posavina) ETIMOLOGIJA tur. ← çakır:… … Hrvatski jezični portal
káčnik — a m (ȃ) bot., navadno v zvezi pegasti kačnik rastlina vlažnih, senčnatih krajev s socvetjem, ki ga obdaja zelenkast, belkast ali rdečkast tulec, Arum maculatum … Slovar slovenskega knjižnega jezika
