Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zbivanje — zbívānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. zbivati 2. ukupnost događaja u društvu, u javnosti ili na javnom mjestu [zbivanje na terenu]; događaji ETIMOLOGIJA vidi zbiti … Hrvatski jezični portal
typos — (izg. tȋpos) m DEFINICIJA kat. teol. naziv za starozavjetnu osobu, zbivanje, riječ ili predmet koji nagovješćuje ili pretkazuje novozavjetnu osobu, zbivanje, riječ ili predmet [Mojsije je typos Isusa Krista; putovanje Židova kroz pustinju u… … Hrvatski jezični portal
bèzvremenōst — ž stanje bez vremena, radnja ili zbivanje bez odnosa prema protjecanju vremena … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dijakrònija — ž 1. {{001f}}zbivanje pojava u različito vrijeme; raznovremenost 2. {{001f}}lingv. razmatranje jezičnih pojava onako kako slijede ili se zbivaju zakonito protjecanjem vremena [gord {{tag1=2}}→{{/tag1}} grod {{tag1=2}}→{{/tag1}} grad], opr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
drȁma — drȁm|a ž 〈G mn drȃmā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}uz liriku i epiku jedan od triju glavnih književnih rodova b. {{001f}}književno djelo u kojem se neko zbivanje prikazuje pretežno kroz akciju i govor likova, a namijenjeno je prikazivanju u kazalištu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fenòmēn — m 〈G fenoména〉 1. {{001f}}zbivanje koje se zamjećuje osjetilima [fizički ∼; socijalni ∼]; pojava [nezaposlenost je društveni ∼ kojem se mora posvetiti najveća pažnja] 2. {{001f}}a. {{001f}}rijetka pojava, nešto znamenito, neobičan slučaj;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȁgol — m gram. vrsta riječi kojom se ob. označuje proces, djelovanje, zbivanje, stanje, promjena stanja itd. ∆ {{001f}}dvovidni ∼i glagoli koji su i svršeni i nesvršeni (telefonirati, ručati, vidjeti); fazni ∼i lingv. glagoli koji označuju različite… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
koincidèncija — ž slučajno podudaranje ili istodobno zbivanje dvaju ili više događaja koji nisu povezani … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konjùnkcija — ž 1. {{001f}}istodobno zbivanje dvaju događaja, procesa i sl.; podudarnost 2. {{001f}}a. {{001f}}lingv. odnos povezivanja dvaju pojmova da bi se napravio treći, i to tako da se spoje sadržaji polaznih pojmova [formalna činjenica + pravna… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mòtriti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}(koga, što, se) pratiti pogledom, pozorno gledati, opažati očima; promatrati 2. {{001f}}(na koga, na što) pratiti čije držanje, kakvo zbivanje, držati pod nadzorom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
