Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zatočiti — zatòčiti (koga) svrš. <prez. zàtočīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàtočen> DEFINICIJA 1. lišiti slobode s ograničenjem kretanja i pod nadzorom u određenom mjestu; konfinirati 2. ekspr. retor. osuditi na zatvor ETIMOLOGIJA za + v. tok … Hrvatski jezični portal
zatočíti — ím dov., zatóčil (ȋ í) star. zakotaliti, zavaliti: zatočiti kolo, obroč; zatočiti sod po bregu; steklenica se je zatočila proti vratom; kovanec se je zatočil pod omaro zatočèn êna o: v luknjico zatočena kroglica … Slovar slovenskega knjižnega jezika
uhvàtljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se može uhvatiti, uvrebati, zatočiti 2. {{001f}}razumljiv, shvatljiv, {{c=1}}usp. {{ref}}uhvatiti (3){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zatočenica — zatočènica ž DEFINICIJA v. zatočenik ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočeničin — zatočèničin prid. DEFINICIJA koji pripada zatočenici ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočnica — zátočnica ž DEFINICIJA v. zatočnik ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočenički — zatočènīčkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na zatočenike ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočenički — zatočènīčki pril. DEFINICIJA kao zatočenik, na način zatočenika ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočenik — zatočènīk m <G zatočeníka, N mn zatočeníci> DEFINICIJA 1. onaj koji je zatočen 2. pren. onaj koji je bezizlazno uključen u što ili opsjednut čime (idejom i sl.) ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
zatočeništvo — zatočeníštvo sr DEFINICIJA stanje onoga koji je zatočen; zatočenje ETIMOLOGIJA vidi zatočiti … Hrvatski jezični portal
