Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zasukati — zasúkati (što) svrš. <prez. zàsūčēm, pril. pr. āvši, imp. zasúči> DEFINICIJA posuvratiti, zavrnuti ili zaviti oko vlastite osi; uvrnuti [zasukati brkove] FRAZEOLOGIJA zasukati rukave prionuti na posao, baciti se na posao ETIMOLOGIJA za + v … Hrvatski jezični portal
zasúkati — am in súčem dov., tudi zasukájte; tudi zasukála (ú) 1. vzdolžno zaviti kaj, da dobi obliko spirale: zasukati nit na koncu in jo vdeti / ekspr. zasukati (si) brke 2. premakniti kaj okoli njegove osi v manjšem, krajšem premiku: zasukati glavo;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zasukivati — zasukívati (što) nesvrš. <prez. zasùkujēm, pril. sad. zasùkujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zasukati ETIMOLOGIJA vidi zasukati … Hrvatski jezični portal
rùkāv — m 〈G rukáva〉 1. {{001f}}dio odjeće koji pokriva ruku [kratki ∼ do lakta; dugi ∼ do šake] 2. {{001f}}a. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}rukavac{{/ref}} b. {{001f}}nešto što se grana, odvaja od svojeg glavnog dijela, glavne arterije; ogranak, krak ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zasukívati — (što) nesvrš. 〈prez. zasùkujēm, pril. sad. zasùkujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zasukati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavínuti — svrš. 〈prez. zàvīnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. zàvīnūt〉 1. {{001f}}okretanjem zavrnuti; zaokrenuti, zasukati 2. {{001f}}poviti, iskriviti, izviti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zàsūkan — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}zasukati{{/ref}} 2. {{001f}}pren. koji je krut, duhovno ograničen; zadrt, zatucan, usukan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sfrkati — sfŕkati svrš. <prez. sfȓčēm, pril. pr. āvši, prid. trp. sfȓkān> DEFINICIJA razg. saviti, zasukati, smotati [sfrkati rukave] ETIMOLOGIJA s (a) + v. frkati … Hrvatski jezični portal
rukav — rùkāv m <G rukáva> DEFINICIJA 1. dio odjeće koji pokriva ruku [kratki rukav do lakta; dugi rukav do šake] 2. a. v. rukavac b. nešto što se grana, odvaja od svojeg glavnog dijela, glavne arterije; ogranak, krak FRAZEOLOGIJA drži (nosi) suze… … Hrvatski jezični portal
burma — bȗrma ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA reg. [i] (+ srp.)[/i] 1. zlatni zaručnički ili vjenčani prsten bez ukrasa ili ukrasnog kamenja; vȇra 2. zast. vijak, zavrtanj, šaraf ETIMOLOGIJA tur. ← burmak: zasukati, zavrtjeti … Hrvatski jezični portal
