Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
zakidati — zakídati nesvrš. <prez. zàkīdām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) otkidati, odsijecati dijelove (izdanke) biljaka 2. (koga, na čemu, u čemu) prisvajati dio čega (ob. zarade), nepravedno oduzimati; varati [zakidati na… … Hrvatski jezični portal
zakídati — am dov. (í ȋ) 1. zametati a) s snegom: zakidati vhod v stavbo b) z gnojem, blatom: zakidati odtočni jarek v hlevu 2. ekspr. zamesti: sneg je zakidal vse poti zakídan a o: zakidan prehod … Slovar slovenskega knjižnega jezika
cìgānčiti — (∅, se) nesvrš. 〈prez. čīm (se), pril. sad. čēći (se), gl. im. čēnje〉 pejor. (+ potenc.) 1. {{001f}}prositi, iznuđivati 2. {{001f}}(se) zakidati, varati na sitno, cjenkati se za male svote … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁstōrče — sr m i ž 〈G pȁstōrčeta, zb. pȁstōrčād〉 dem. i hip. od pastorak i pastorka ⃞ {{001f}}(postupati, odnositi se) kao prema ∼tu tu biti nepravedan, škrt, zakidati koga u pravima ili u odnosima, postupati maćehinski … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vȁrati — (∅, koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) izvoditi prijevaru, obmanjivati, dovoditi u zabludu 2. {{001f}}(koga) biti nevjeran u braku ili sentimentalnoj vezi 3. {{001f}}(∅) ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pastorak — pȁstorak m <G ōrka, V ōrče, N mn ōrci> DEFINICIJA sin/kći iz prethodnog braka prema supružniku u novom braku, prema očuhu ili maćehi; pastorče FRAZEOLOGIJA (postupati, odnositi se) kao prema pastorčetu biti nepravedan, škrt, zakidati koga u … Hrvatski jezični portal
zakinuti — zàkinuti (Ø, koga) svrš. <prez. zàkinēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. zàkinūt> DEFINICIJA oštetiti jednim dijelom [zakinuti na mjeri oštetiti kupca prilikom mjerenja, dati manje] ETIMOLOGIJA vidi zakidati … Hrvatski jezični portal
zakinutost — zàkinūtōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je zakinut, svojstvo onoga što je zakinuto ETIMOLOGIJA vidi zakidati … Hrvatski jezični portal
varati — vȁrati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) izvoditi prijevaru, obmanjivati, dovoditi u zabludu 2. (koga) biti nevjeran u braku ili sentimentalnoj vezi 3. (Ø) ne pridržavati se pravila igre, pravila… … Hrvatski jezični portal
cigančiti — cìgānčiti (Ø, se) nesvrš. <prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA pejor. [i] (+ potenc.)[/i] 1. prositi, iznuđivati 2. (se) zakidati, varati na sitno, cjenkati se za male svote; ciganiti ETIMOLOGIJA vidi Ciganin … Hrvatski jezični portal
