- zakolùtati
- zakolùtati svrš. 〈prez. zakolùtām, pril. pr. -āvši, prid. trp. zȁkolutān〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}uputiti da se kreće (ob. kolut); zakoturati 2. {{001f}}{{/c}}(čime){{c=0}},{{/c}} {{c=0}}ob. {{001f}}u: {{/c}}[∼ očima, usp. kolutati]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.