zaključenje — zaključénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. zaključiti 2. čas i radnja kad što prestaje raditi, kad se zatvara ili kad se završava rad na čemu [vijest smo dobili prije zaključenja lista (današnjeg broja novina)] ETIMOLOGIJA vidi zaključiti … Hrvatski jezični portal
zakljúčiti — (što) svrš. 〈prez. zàkljūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje〉 1. {{001f}}izvesti zaključak, steći uvjerenje 2. {{001f}}ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.) 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plenipotencija — plenipotèncija ž DEFINICIJA pravn. 1. izjava kojom jedna osoba ovlašćuje drugu da u njezino ime i na njezin račun sklapa pravne poslove ili ugovara pravne akte i sl.; punomoć 2. puna ovlast za pregovore, za zaključenje ugovora i sl. u… … Hrvatski jezični portal
zaključiti — zakljúčiti (što) svrš. <prez. zàkljūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàkljūčen, gl. im. zaključénje> DEFINICIJA 1. izvesti zaključak, steći uvjerenje 2. ugovoriti, utvrditi, sklopiti, uglaviti, pogoditi (mir, sporazum, zajam, posao i sl.) 3 … Hrvatski jezični portal