zadr̀žati

zadr̀žati (koga, što, se) svrš. 〈prez. zàdržīm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. zȁdržān〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}spriječiti u kretanju; zaustaviti b. {{001f}}dovesti do odgađanja, kašnjenja c. {{001f}}spriječiti u izvršenju čega, ne dopustiti d. {{001f}}učiniti da tko ili što ostane na mjestu {{/c}}[∼ dah ne disati (od straha, iznenađenja i sl.){{c=0}};{{/c}} ∼ pogled (na čemu) malo duže promatrati, paziti na što{{c=0}};{{/c}} ∼ pozornost obratiti pozornost na sebe{{c=0}};{{/c}} ∼ u pameti (u sjećanju, u uspomeni) sjećati se] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}sačuvati, ostaviti 3. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}uzeti (za sebe), ne dati, ne izdati, ne predati na vrijeme {{/c}}[∼ pošiljku (na pošti)] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}proboraviti, provesti vrijeme, ostati {{/c}}[∼ na izletu = doći kasnije] {{c=0}}b. {{001f}}savladati, sakriti, ne otkriti (nešto u sebi) c. {{001f}}{{/c}}(na čemu) {{c=0}}reći o čemu što opširnije d. {{001f}}održati se (na nogama i sl.), {{/c}}opr. pasti {{c=0}}e. {{001f}}zakasniti{{/c}}