zabubati — zabúbati se svrš. <prez. zàbūbām se, pril. pr. āvši se, prid. trp. zàbūbān> DEFINICIJA 1. [i] (+ potenc.)[/i] zanijeti se u učenje 2. žarg. zaletjeti se uz udarac; sudariti se ETIMOLOGIJA za + v. bub, bubati … Hrvatski jezični portal
zabúbati se — am se dov. (ū) nar. zabubiti se: gosenice metuljev se zabubajo / zabubal se je v samoto / zabubati se v knjige zabúban a o: vase zabuban človek … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zabubavati — zabubávati se nesvrš. <prez. zabùbāvām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. zabubati ETIMOLOGIJA vidi zabubati … Hrvatski jezični portal
zabubávati se — nesvrš. 〈prez. zabùbāvām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zabubati se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zabúšiti — (∅, što, se) svrš. 〈prez. zàbūšīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàbūšen〉 1. {{001f}}(se) razg. zabiti se, zaletjeti se, {{c=1}}usp. {{ref}}zabubati se{{/ref}} 2. {{001f}}(∅, što), {{c=1}}v. {{ref}}zabušavati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zabušiti — zabúšiti (se) svrš. <prez. zàbūšīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàbūšen> DEFINICIJA 1. (se) razg. zabiti se, zaletjeti se, usp. zabubati 2. (Ø, što), v. zabušavati ETIMOLOGIJA za + v. bušiti … Hrvatski jezični portal