vî

vî zam. (lična za 2. l. mn) 〈G A vȃs, D vȁma enkl. vam〉 {{c=0}}1. {{001f}}služi za obraćanje paru ili skupini osoba 2. {{001f}}za pojačavanje značenja ili emotivne obojenosti {{/c}}[recite ∼; zamislite ∼ to] {{c=0}}3. {{001f}}izriče poštovanje prema osobi kojoj se onaj koji govori obraća (usmeno ili pismeno)

⃞ {{001f}}{{/c}}biti na »vi« {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(s kim) {{c=0}}iz pristojnosti se kome manje bliskom, nepoznatom ili starijem obraćati sa »vi« 2. {{001f}}{{/c}}(s čim) {{c=0}}ne biti dobro upoznat s kakvom vještinom, ne znati što dobro raditi i ne poznavati pravila po kojima se radi, igra itd. {{/c}}[taj mladić je još uvijek s pravilima boksa na »vi«]{{c=0}}; {{/c}}davati ∼ kome {{c=0}}obraćanje iz poštovanja u građanskom društvu (u nekim krajevima i na selu, običaj koji sve više prevladava prema »ti« i u nekim krajevima još »oni«), {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}ti (1){{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}draga (mn dragi) ∼ {{c=0}}poštapalica u razgovoru koja pojačava smisao rečenoga (govore obično starije žene u nižem srednjem sloju građanskog društva {{/c}}[draga ∼, nemojte se nadati da će vam snaha biti zahvalna)]