vinotoča — vìnotoča m <N mn e> DEFINICIJA 1. pov. počasna služba onoga koji na dvoru toči vino, kojemu je dodijeljena čast da toči vino 2. razg. onaj koji u većem društvu ulijeva vino gostima za stolom, koji na taj način dvori goste (svatove itd.)… … Hrvatski jezični portal
vinotòč — tudi vinotóč óča m (ȍ ọ; ọ̑) 1. točilnica, prodajalna vina zlasti za pitje zunaj lokala: odpreti vinotoč; prinesti vino iz vinotoča / knjiž. vinotoč pod vejo začasni vinotoč, v katerem se prodaja, toči domače vino 2. točenje, prodajanje vina… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sommelier — (izg. someljér) m DEFINICIJA 1. pov. čuvar vinskih podruma; podrumar 2. osoba koja dobro poznaje vina i predlaže koja vrsta vina ide uz određeno jelo; vinotoča ETIMOLOGIJA fr … Hrvatski jezični portal
vinotočje — vìnotōčje sr DEFINICIJA v. vinarnica ETIMOLOGIJA vidi vinotoča … Hrvatski jezični portal
Ganimed — Ganìmed m DEFINICIJA 1. mit. sin Laomedona, kralja Troje; zbog svoje neobične ljepote Zeus (ili bogovi) odniješe ga na Olimp prerušena u orla da im služi kao vinotoča; identificiran sa zviježđem Vodenjaka 2. astron. najveći Jupiterov satelit,… … Hrvatski jezični portal
fiškuš — fȉškuš m DEFINICIJA etnol. onaj koji na prigodnoj svečanosti dopunja čaše vinom; vinotoča ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Fȉškuš (110, Zagorje, Prigorje) ETIMOLOGIJA v. fisk … Hrvatski jezični portal