vȑlo

vȑlo pril. {{c=0}}({{/c}}čest.{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}1. {{001f}}(uz pozitiv pridjeva ili uz prilog) jako, u velikom intenzitetu, intenzivno, oštro, predano, izrazito; veoma {{/c}}[∼ bijel; ∼ marljiv; ∼ marljivo (raditi)] {{c=0}}2. {{001f}}u dijaloškoj situaciji (na pitanje kao »jeste li se dobro proveli«, »radite li dobro« i sl.) nesamostalni prilog vrlo odnosi se na drugi prilog iz konteksta i tako oblikuje uobičajene kvantifikacije »vrlo dobro« bez izravnog dodira dvaju priloga {{/c}}[= ∼ dobro, ∼ lijepo, ∼ uspješno A: Jeste li se lijepo proveli? B: Jesmo. A: Je li bilo uspješno? B: (Jest), ∼!]