vrȅća

vrȅć|a ž 〈G mn vrêćā〉 {{c=0}}1. {{001f}}savitljiva i teretu prilagodljiva velika ambalaža od jute ili od platna, papira, plastike i sl., s otvorom samo s gornje strane, služi za čuvanje sipkog materijala (zrnja, brašna i sl.) ili za prenošenje na leđima ili na prijevoznom sredstvu {{/c}}[natrpati ∼u; staviti u ∼u; ∼a za spavanje] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}meton. {{c=0}}količina čega koja stane u vreću {{/c}}[∼a krumpira]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}biti svakoj ∼i zakrpa {{c=0}}miješati se u sve; {{/c}}kupiti mačka u ∼i {{c=0}}kupiti naslijepo, ne znajući za vrijednost onoga što se kupuje; {{/c}}našla ∼a zakrpu {{c=0}}našao sebi slična (u lošem smislu); {{/c}}(poderana), podrta ∼a {{c=0}}onaj koji neštedimice troši ili nemilice jede i pije, onaj kome nikad nije dosta novaca i dr.; {{/c}}prazna ∼a ne može stajati {{c=0}}1. {{001f}}gladan čovjek ne može raditi 2. {{001f}}ono što je bez sadržaja ne vrijedi; {{/c}}staviti koga u istu ∼u s kim {{c=0}}izjednačiti koga s kim; {{/c}}∼a bez dna {{c=0}}ono što samo guta novac, što traži beskrajna ulaganja, jama bez dna, jama bezdana; {{/c}}(to je) zavezana ∼a {{c=0}}nespretan, smeten čovjek{{/c}}