Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
vojevati — vojèvati (Ø) nesvrš. <prez. vòjujēm, pril. sad. vòjujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. retor. ekspr. voditi rat, ratovati; sudjelovati u ratu 2. pren. svađati se, boriti se za što ETIMOLOGIJA vidi vojnik … Hrvatski jezični portal
vojeváti se — újem se nedov. (á ȗ) star. bojevati se: vojevati se za svobodo; vojevati se s sovražnikom / vojevati boj za svobodo vojujóč se a e: vojujoče se države … Slovar slovenskega knjižnega jezika
rȁtovati — nesvrš. 〈prez. rȁtujēm, pril. sad. rȁtujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}biti u ratu, voditi rat; bojevati, vojevati 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}voditi tešku neugodnu borbu [∼ s komarcima] b. {{001f}}mučiti se s čim, teško učiti ili prihvaćati [∼… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavòjštiti — (∅, protiv koga, s kim) svrš. 〈prez. zàvojštīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zavòjštio〉 početi ratovati, početi vojevati protiv koga [seljaci zavojštili protiv plemića]; zaratiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavojevač — zavojèvāč m <G zavojeváča> DEFINICIJA knjiš. onaj koji vodi osvajački rat; agresor ETIMOLOGIJA za + v. vojnik, vojevati … Hrvatski jezični portal
zavojštiti — zavòjštiti (Ø, protiv koga, s kim) svrš. <prez. zàvojštīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zavòjštio> DEFINICIJA početi ratovati, početi vojevati protiv koga [seljaci zavojštili protiv plemića] ETIMOLOGIJA za + v. vojnik, vojska … Hrvatski jezični portal
izvojevati — izvojèvati (što) svrš. <prez. ìzvojujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. ìzvojevān> DEFINICIJA doći do (nekog svog) prava borbom ili zalaganjem [izvojevati pobjedu; izvojevati svoja prava] ETIMOLOGIJA iz + v. vojnik, vojevati … Hrvatski jezični portal
