verificirati — verificírati dv. <prez. verifìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. verifìcīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. potvrditi/potvrđivati istinu svjedočeći ili iznoseći dokaze 2. ovjeriti/ovjeravati [verificirati potpise kod… … Hrvatski jezični portal
verificírati — am dov. in nedov. (ȋ) 1. ugotoviti pravilnost, ustreznost česa glede na dejstva v stvarnosti; preveriti, preizkusiti: verificirati podatke, trditev / publ. tržišče verificira in usmerja gospodarstvo 2. uradno ugotoviti skladnost s predpisi,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
verifikator — verifìkātor (verifikȃtor) m DEFINICIJA razg. onaj koji ovjerava; ovjerovitelj ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verificirano — verifìcīrano pril. DEFINICIJA na verificiran način, ovjereno, potvrđeno ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verifikacija — verifikácija ž DEFINICIJA 1. potvrđivanje, dokazivanje pravovaljanosti; ovjera 2. način dokazivanja ili utvrđivanja istinitosti, točnosti, sigurnosti i sl. čega SINTAGMA interpersonalna verifikacija fil. lingv. stav koji prosuđuje odnos istine i… … Hrvatski jezični portal
verifikacijski — verifikácījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na verifikaciju [verifikacijski postupak za dobivanje licence] ETIMOLOGIJA vidi verificirati … Hrvatski jezični portal
verifikácija — e ž (á) glagolnik od verificirati: verifikacija hipoteze; načelo verifikacije v znanosti / predložiti načrte v verifikacijo; verifikacija šole; izpolnjevati pogoje za verifikacijo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
