- ȕsnica
- ȕsnica ž dem. {{c=0}}od usna {{/c}}[gornja ∼; donja ∼]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ȕsnica
Look at other dictionaries:
kr̀snica — ž dio balčaka postavljen poprijeko na sječivo tako da štiti ruku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kı̏šnica — ž meka voda dobivena skupljanjem kiše … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȕšnica — ž rij. neodom., {{c=1}}v. {{ref}}garderoba (3){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȍšnica — ž, {{c=1}}v. {{ref}}sojenica{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
spı̏snica — ž torba u koju se ulažu spisi; aktovka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍšnica — kȍšnic|a ž 1. {{001f}}izgrađena nastamba za pčele; ulište, uljište 2. {{001f}}pren. mjesto ili prostor gdje je mnogo ljudi, gdje vrvi od ljudi [vrvi kao u ∼i] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȕsnica — kȕsnic|a ž 1. {{001f}}pseća kućica 2. {{001f}}vrlo hladna prostorija [(hladno) kao u ∼i] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lı̏snica — lı̏snic|a ž 1. {{001f}}novčanik za držanje dokumenata, kreditnih kartica i papirnog novca 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}portfelj{{/ref}} [ministar bez ∼e] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ресница — укр. рясниця, рясиця складка (платья) , др. русск. рясница ресница (Тихонравов, Пам. Отреч. Литер. 2, 359), рѧсьно – то же, собств. Рясницин (грам. 1556 г.; см. Соболевский, Лекции 82), цслав. рѧсница, болг. реса бахрома, махор , ресница ресница … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера
сница — шница один из двух брусков, между которыми укрепляется дышло , укр. сниця, чеш. snice ж., слвц. snice мн., польск. snica, в. луж. snicy мн. (то же), н. луж. snica. Абсолютно недостоверно произведение из нем. Schnitt разрез, прорез или Schnitz… … Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера
