- ȕprāzno
- ȕprāzno pril. {{c=0}}naprazno, uzalud, beskorisno, utaman{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ȕprāzno
Look at other dictionaries:
prazno — prȃzno pril. DEFINICIJA isprazno, tako da prevladava praznina, tako da se osjeća pomanjkanje smisla, pusto [prazno gledati] FRAZEOLOGIJA prazno gledati gledati bezizražajno, tupo, bez sadržaja; prazno se provoditi biti sam i bez emocionalnog… … Hrvatski jezični portal
prȃzno — pril. isprazno, tako da prevladava praznina, tako da se osjeća pomanjkanje smisla, pusto [∼ gledati] ⃞ {{001f}}∼ gledati gledati bezizražajno, tupo, bez sadržaja; ∼ se provoditi biti sam i bez emocionalnog usmjerenja prema komu ili čemu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prázen — zna o prid. (á) 1. v katerem, na katerem ni ničesar: prazen kozarec, zaboj; prazen prostor, stol; prazna miza, posoda / prazen list nepopisan; prazen tovornjak ki ni naložen 2. nav. ekspr. v katerem določenih stvari ni ali so v majhnem številu, v … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prazan — prázan prid. <odr. prȃznī> DEFINICIJA 1. a. u kojem nema ništa, koji nije ničim ispunjen [prazan sanduk], opr. pun b. u kojem nitko ne stanuje, u kome nema nikoga [prazna kuća] c. koji nije zaposjednut ili zauzet [prazno mjesto] d. kulin.… … Hrvatski jezični portal
isprázniti — (što, se) svrš. 〈prez. ìsprāznīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ìsprāžnjen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}izvaditi sadržaj iz čega i time učiniti da bude prazno [∼ vreću; ∼ džepove] b. {{001f}}napustiti što, ostaviti prazno [∼ prostorije] c … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cel- — celo DEFINICIJA na početku riječi označuje da je što prazno, udubljeno, šuplje, šupljo , prazno [celitis; celoskop]; kelo ETIMOLOGIJA grč. koȋlos: šupalj … Hrvatski jezični portal
isprazniti — isprázniti (što, se) svrš. <prez. ìsprāznīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ìsprāžnjen> DEFINICIJA 1. (što) a. izvaditi sadržaj iz čega i time učiniti da bude prazno [isprazniti vreću; isprazniti džepove] b. napustiti što, ostaviti prazno… … Hrvatski jezični portal
govoríti — ím nedov., govóril; nam. govôrit in govorít (ȋ í) 1. oblikovati besede, stavke z govorilnimi organi: bolnik naj čim manj govori; zunaj nekdo govori; ne ljubi se mu govoriti; med predstavo se ne sme govoriti; govoriti s piskajočim, kričečim… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mlatíti — in mlátiti im nedov., prvi pomen tudi mláčen (ȋ á) 1. s cepcem, mlatilnico spravljati zrnje iz klasja, latja: mlatiti ječmen, pšenico, rž; takrat so še vse mlatili s cepci / mlatiti fižol / pri sosedovih mlatijo 2. ekspr. udarjati, tolči: če še… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
otépati — am stil. ljem nedov. (ẹ̄ ẹ̑) 1. z udarjanjem, tresenjem odstranjevati s česa: otepati prah z obleke; otepati sneg z drevja; z rok si je otepal čebele / otepati si plašč, klobuk / otepati konju muhe odganjati // nar. klatiti (s palico): otepati… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
