brániti

brániti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. brȃnīm (se), pril. sad. -nēći (se), prid. trp. brȃnjen, gl. im. -njēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}štititi koga od napada, opasnosti b. {{001f}}biti čiji branitelj, zastupati koga na sudu c. {{001f}}zastupati, zagovarati neko mišljenje 2. {{001f}}{{/c}}(komu što) {{c=0}}ne dopuštati, zabranjivati, uskraćivati kome što 3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}pružati otpor, opirati se {{/c}}[∼ se rukama i nogama a. braniti se očajnički od čega b. pren. izbjegavati što svim sredstvima] {{c=0}}b. {{001f}}opravdavati se

∆ {{001f}}{{/c}}∼ se sa slobode pravn. {{c=0}}izvan pritvora iznositi razloge u svoju obranu

⃞ {{001f}}{{/c}}tko ti brani {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika pitanje koje ne traži odgovora u zn. možeš, nema problema da to učiniš, zašto ne bi, ništa lakše nego to) {{/c}}[A: Ja bih sad malo proplivao B: Tko ti brani]