uváliti

uváliti (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùvālīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùvāljen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(se u što) {{c=0}}a. {{001f}}tijelom, cijelom težinom, potpuno opušteno dati se obuhvatiti čime {{/c}}[∼ se u fotelju; ∼ se u krevet] {{c=0}}b. {{001f}}upasti u nepotrebne poslove, u neugodne obaveze, nametnuti sebi prevelike dužnosti {{/c}}[∼ se u posao uređenja stare kuće] {{c=0}}c. {{001f}}ubacivati se, nametati se (u neko društvo i sl.) 2. {{001f}}{{/c}}(koga u što) {{c=0}}učiniti da tko preuzme dužnosti i poslove 3. {{001f}}{{/c}}(komu što) {{c=0}}nametnuti komu kakvu dužnost koje se drugi klone {{/c}}[mlad čovjek, pa mu odmah uvalili da vodi zapisnik] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}guranjem ili valjanjem učiniti da se što potpuno obuhvati, da upadne u što {{/c}}[∼ bačvu u vodu] {{c=0}}5. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}postići pogodak 6. {{001f}}{{/c}}(se kome) {{c=0}}nametnuti svoje društvo

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ se u blato (govna) pren. {{c=0}}ući u prljave poslove, voljno ili bez volje naći se u neugodnim i nečistim okolnostima i ljudskim postupcima{{/c}}