- utùživ
- utùživ prid. 〈odr. -ī〉 pravn. {{c=0}}1. {{001f}}onaj protiv kojega se može pokrenuti sudska parnica, koga se može zakonski procesuirati 2. {{001f}}koji ima razloga za sudsku tužbu {{/c}}[slučaj je ∼]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
utuživ — utùživ prid. <odr. ī> DEFINICIJA pravn. 1. onaj protiv kojega se može pokrenuti sudska parnica, koga se može zakonski procesuirati 2. koji ima razloga za sudsku tužbu [slučaj je utuživ] ETIMOLOGIJA vidi utužiti … Hrvatski jezični portal