- utàživ
- utàživ prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može utažiti, podmiriti, smiriti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
utaživ — utàživ prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može utažiti, podmiriti, smiriti ETIMOLOGIJA vidi utažiti … Hrvatski jezični portal
neutaživ — neutàživ prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se ne može utažiti, ugasiti [neutaživa žeđ] 2. koji se ne može zadovoljiti [neutaživa želja] ETIMOLOGIJA ne + v. utažiti, utaživ … Hrvatski jezični portal