- utjèšljiv
- utjèšljiv {{c=0}}({{/c}}utjèšiv{{c=0}}){{/c}} prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može utješiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
utješljiv — utjèšljiv (utjèšiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može utješiti ETIMOLOGIJA vidi utješiti … Hrvatski jezični portal
neutješiv — neutjèšiv (neutjèšljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može utješiti; neutješan ETIMOLOGIJA ne + v. utješiti, utješljiv (utješiv) … Hrvatski jezični portal