brzòpleto

brzòpleto
brzòpleto pril. {{c=0}}na brzoplet način, na brzinu, nepromišljeno{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • brzopleto — brzòpleto pril. DEFINICIJA na brzoplet način, na brzinu, nepromišljeno ETIMOLOGIJA vidi brzoplet …   Hrvatski jezični portal

  • br̀zati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}žuriti, brzo se kretati 2. {{001f}}žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • strmòglavcē — pril. 1. {{001f}}(o padu) s glavom nadolje; naglavce, strmoglavice 2. {{001f}}pren. ekspr. razg. suviše naglo, bezglavo, brzopleto, navrat nanos, strmoglavo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabr̀zati — (∅) svrš. 〈prez. zabr̀zām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbrzao〉 brzopleto požuriti, uletjeti u što, učiniti što na brzinu (o zaključivanju, ulaženju u akciju itd.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zaključívānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zaključivati{{/ref}} 2. {{001f}}sposobnost ili izvođenje zaključaka [pravilno ∼; ispravno/neispravno/brzopleto ∼; deduktivno ∼; induktivno ∼; posredno ∼] ∆ {{001f}}neposredno ∼ log. mijenjanje oblika suda …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • strmoglavce — strmòglavcē pril. DEFINICIJA 1. (o padu) s glavom nadolje; naglavce, strmoglavice 2. pren. ekspr. razg. suviše naglo, bezglavo, brzopleto, navrat nanos, strmoglavo ETIMOLOGIJA vidi strmoglaviti …   Hrvatski jezični portal

  • brzati — br̀zati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. žuriti, brzo se kretati 2. žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi ETIMOLOGIJA vidi brz …   Hrvatski jezični portal

  • zabrzati — zabr̀zati (Ø) svrš. <prez. zabr̀zām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbrzao> DEFINICIJA brzopleto požuriti, uletjeti u što, učiniti što na brzinu (o zaključivanju, ulaženju u akciju itd.) ETIMOLOGIJA za + v. brz, brzati …   Hrvatski jezični portal

  • zaključivanje — zaključívānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. zaključivati 2. sposobnost ili izvođenje zaključaka [pravilno zaključivanje; ispravno/neispravno/brzopleto zaključivanje; deduktivno zaključivanje; induktivno zaključivanje; posredno… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”