- brzòpleto
- brzòpleto pril. {{c=0}}na brzoplet način, na brzinu, nepromišljeno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
brzopleto — brzòpleto pril. DEFINICIJA na brzoplet način, na brzinu, nepromišljeno ETIMOLOGIJA vidi brzoplet … Hrvatski jezični portal
br̀zati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}žuriti, brzo se kretati 2. {{001f}}žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strmòglavcē — pril. 1. {{001f}}(o padu) s glavom nadolje; naglavce, strmoglavice 2. {{001f}}pren. ekspr. razg. suviše naglo, bezglavo, brzopleto, navrat nanos, strmoglavo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zabr̀zati — (∅) svrš. 〈prez. zabr̀zām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbrzao〉 brzopleto požuriti, uletjeti u što, učiniti što na brzinu (o zaključivanju, ulaženju u akciju itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zaključívānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zaključivati{{/ref}} 2. {{001f}}sposobnost ili izvođenje zaključaka [pravilno ∼; ispravno/neispravno/brzopleto ∼; deduktivno ∼; induktivno ∼; posredno ∼] ∆ {{001f}}neposredno ∼ log. mijenjanje oblika suda … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strmoglavce — strmòglavcē pril. DEFINICIJA 1. (o padu) s glavom nadolje; naglavce, strmoglavice 2. pren. ekspr. razg. suviše naglo, bezglavo, brzopleto, navrat nanos, strmoglavo ETIMOLOGIJA vidi strmoglaviti … Hrvatski jezični portal
brzati — br̀zati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. žuriti, brzo se kretati 2. žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi ETIMOLOGIJA vidi brz … Hrvatski jezični portal
zabrzati — zabr̀zati (Ø) svrš. <prez. zabr̀zām, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁbrzao> DEFINICIJA brzopleto požuriti, uletjeti u što, učiniti što na brzinu (o zaključivanju, ulaženju u akciju itd.) ETIMOLOGIJA za + v. brz, brzati … Hrvatski jezični portal
zaključivanje — zaključívānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. zaključivati 2. sposobnost ili izvođenje zaključaka [pravilno zaključivanje; ispravno/neispravno/brzopleto zaključivanje; deduktivno zaključivanje; induktivno zaključivanje; posredno… … Hrvatski jezični portal