- uroćívati se
- uroćívati se nesvrš. 〈prez. uròćujēm se, pril. sad. uròćujūći se, gl. im. -ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}urotiti se{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uroćivati — uroćívati se nesvrš. <prez. uròćujēm se, pril. sad. uròćujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. urotiti ETIMOLOGIJA vidi urota … Hrvatski jezični portal