Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
urgirati — urgírati (Ø) dv. <prez. ùrgīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA ponovno (po)tražiti da se nešto hitno učini, podsjetiti/podsjećati na hitnost, požuriti/požurivati, (po)slati požurnicu ETIMOLOGIJA njem. urgieren ← … Hrvatski jezični portal
urgírati — am dov. in nedov. (ȋ) 1. adm. opomniti koga, ponovno zahtevati od koga, da izpolni obveznost: ker naročenih stvari še niso poslali, je treba urgirati; pismeno, telefonsko urgirati / urgirati plačilo, pošiljko 2. knjiž. pritožiti se, opozoriti,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
urgentan — urgèntan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji ne trpi odlaganje, koji se mora obaviti što prije; hitan, žuran [urgentan posao] SINTAGMA urgentna medicina grana medicine specijalizirana za pružanje hitne medicinske pomoći ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
urgentant — urgèntant (urgentȁnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA onaj koji urgira, koji požuruje; požurivač, pospješivač ETIMOLOGIJA vidi urgirati … Hrvatski jezični portal
urgencija — urgèncija ž DEFINICIJA požurivanje, upozoravanje na hitnost, neodgodivost posla; opomena, požurnica, pospješnica ETIMOLOGIJA vidi urgirati … Hrvatski jezični portal
urgentno — urgèntno pril. DEFINICIJA hitno, neodložno, neodgodivo, žurno ETIMOLOGIJA vidi urgirati … Hrvatski jezični portal
urgentnost — urgèntnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je urgentno ETIMOLOGIJA vidi urgirati … Hrvatski jezični portal
