- uravnòtēženōst
- uravnòtēženōst ž 〈G -osti, I -osti/-ošću〉 {{c=0}}osobina onoga koji je uravnotežen i svojstvo onoga što je uravnoteženo{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uravnòtēženōst
Look at other dictionaries:
uravnoteženost — uravnòtēženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je uravnotežen i svojstvo onoga što je uravnoteženo ETIMOLOGIJA vidi uravnotežiti … Hrvatski jezični portal
uravnotéženost — i ž (ẹ̑) lastnost, značilnost uravnoteženega: uravnoteženost čolna, ladje / uravnoteženost menjave / uravnoteženost kompozicije / duševna, vedenjska uravnoteženost uravnovešenost … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ekvilibrij — ekvìlībrij (ekvilȋbrij) m DEFINICIJA 1. a. fiz. stanje tijela onda kad je zbroj svih sila kao i zbroj svih momenata sila koje djeluju na to tijelo jednak nuli, tijelo se nalazi u stanju stabilnog ekvilibrija (ravnoteže) ako se nakon malog pomaka… … Hrvatski jezični portal
