Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uravnotežen — uravnòtēžen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima duševnu ravnotežu, koji je duševno stabilan, smiren 2. koji je postavljen tako da pokazuje jednak odnos dviju strana (o kazaljkama vage i sl.) 3. koji ima najpovoljniji omjer sastavnih… … Hrvatski jezični portal
neuravnotežen — neuravnòtēžen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije uravnotežen (o osobi) [neuravnotežen čovjek]; labilan, opr. uravnotežen ETIMOLOGIJA ne + v. uravnotežiti, uravnotežen … Hrvatski jezični portal
neuravnòtēžen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije uravnotežen (o osobi); labilan [∼ čovjek], opr. uravnotežen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uravnotéžiti — im dov. (ẹ̄ ẹ̑) 1. spraviti v stanje, v katerem je teža telesa, teles na obeh straneh enaka: uravnotežiti skodelici tehtnice; ko se je presedel, se je čoln uravnotežil ♦ navt. uravnotežiti ladjo razmestiti tovor, gorivo, zaloge na ladji tako,… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bèstrasan — prid. 〈odr. snī〉 1. {{001f}}koji je bez strasti; uravnotežen, staložen, miran 2. {{001f}}koji ne pokazuje strast; suzdržan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȕpnūt — prid. 〈odr. ī〉 razg. koji se ne ponaša suvislo i odgovorno, koji je pomaknut, udaren, koji je u pomaku, opr. uravnotežen, staložen, sređen, normalan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stáložen — prid. 〈odr. ī〉 koji je uravnotežen, smiren, pribran, opr. brzoplet, impulzivan [∼ duh; ∼a osoba] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uravnotéžiti — (što, se) svrš. 〈prez. uravnòtēžīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. uravnòtēžen〉 1. {{001f}}(što) postaviti u ravnotežu, izjednačiti (primanja s izdacima, vitamine, minerale u hrani itd.) 2. {{001f}}(se) pren. postati sređen, pribran, miran … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uravnòtēženo — pril. na uravnotežen način; mirno, smireno, odmjereno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uravnòtēženōst — ž osobina onoga koji je uravnotežen i svojstvo onoga što je uravnoteženo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
