upaliti — upáliti (što, se) svrš. <prez. ùpālīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùpāljen> DEFINICIJA 1. a. učiniti da što počne gorjeti b. pustiti u rad, aktivirati, učiniti da radi, svira, svijetli (o aparatima, motorima i instalacijama) 2. pren. razg. a … Hrvatski jezični portal
upalíti — in upáliti im, in upáliti im dov. (ȋ á; á) zastar. prižgati: upaliti cigareto ∙ zastar. njegova beseda je upalila vžgala … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zapáliti — (∅, koga, što, se) svrš. 〈prez. zàpālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàpāljen〉 1. {{001f}}(što, koga) izazvati plamen, vatru; učiniti da što počne gorjeti; zažeći 2. {{001f}}(koga) pren. a. {{001f}}izazvati jak osjećaj; oduševiti,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zapaliti — zapáliti (se) svrš. <prez. zàpālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàpāljen> DEFINICIJA 1. (što, koga) izazvati plamen, vatru; učiniti da što počne gorjeti; zažeći 2. (koga) pren. a. izazvati jak osjećaj; oduševiti, pobuniti b.… … Hrvatski jezični portal
upaljiv — upàljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji se može upaliti; zapaljiv, goriv b. koji je sklon upali 2. pren. koji se brzo i lako rasrdi, koji lako plane ETIMOLOGIJA vidi upaliti … Hrvatski jezični portal
upaljivati — upaljívati (što, se) nesvrš. <prez. upàljujēm, pril. sad. upàljujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. upaliti ETIMOLOGIJA vidi upaliti … Hrvatski jezični portal
Wahrheit — 1. A Wiard klinkt üs an Klaak. (Nordfries.) – Lappenkorb; Firmenich, III, 6, 94. Die Wahrheit klingt wie eine Glocke. Sinn: Sie ist so sicher erkennbar und vernehmbar, wie eine Glocke. Wenn man eine Glocke hört, weiss man sogleich, dass es eine… … Deutsches Sprichwörter-Lexikon
krȅsnuti — svrš. 〈prez. krȅsnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. krȅsnūt〉 1. {{001f}}(što) udariti o kremen; upaliti [∼ šibicu] 2. {{001f}}(koga) žarg. udariti [dobro sam ga kresnuo] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lùmeta — lùmet|a ž 〈G mn l‹mētā〉 reg. petrolejka, petrolejska svjetiljka [upaliti/ugasiti ∼u; prituliti/utuliti ∼u] ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osvijétliti — (se) svrš. 〈prez. òsvijētlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsvijētljen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}upaliti svjetlo b. {{001f}}početi svijetliti [vatra je osvijetlila okolinu] 2. {{001f}}dati svjetlo [∼ gradske ulice] 3. {{001f}}(koga, što) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika