- upućìvāčkī
- upućìvāčk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}kojemu je svojstvo da upućuje {{/c}}[∼a riječ] {{c=0}}2. {{001f}}koji se odnosi na upućivače i upućivanje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
upućìvāčkī
Look at other dictionaries:
upućìvāčki — pril. kao upućivač, na način upućivača … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
upućivački — upućìvāčkī prid. DEFINICIJA kojemu je svojstvo da upućuje [upućivačka riječ]; koji se odnosi na upućivače, na upućivanje ETIMOLOGIJA vidi uputa … Hrvatski jezični portal
upućivački — upućìvāčki pril. DEFINICIJA kao upućivač, na način upućivača ETIMOLOGIJA vidi uputa … Hrvatski jezični portal
simbòlično — pril. na simboličan način, upućivački, prenesenog značenja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
simptomàtično — pril. na simptomatičan način, znakovito, karakteristično, upućivački … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
simbolično — simbòlično pril. DEFINICIJA na simboličan način, upućivački, prenesenog značenja ETIMOLOGIJA vidi simbol … Hrvatski jezični portal
simptomatično — simptomàtično pril. DEFINICIJA na simptomatičan način, znakovito, karakteristično, upućivački ETIMOLOGIJA vidi simptom … Hrvatski jezični portal
