Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
uortačiti — uortáčiti se svrš. <prez. uòrtāčīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. uòrtāčen> DEFINICIJA reg. 1. stupiti u ortakluk s kim, udružiti se u nekom poslu 2. pren. udružiti se radi nečega nečasnog i sl. ETIMOLOGIJA u + v. ortak … Hrvatski jezični portal
uortačivati — uortačívati se nesvrš. <prez. uortàčujēm se, pril. sad. uortàčujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. uortačiti ETIMOLOGIJA vidi uortačiti … Hrvatski jezični portal
uortačívati — (se) nesvrš. 〈prez. uortàčujēm (se), pril. sad. uortàčujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}uortačiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
