- ukònačiti
- ukònačiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ukònačen〉 reg. {{c=0}}primiti koga na prenoćište, dati konak{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ukonačiti — ukònačiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ukònačen> DEFINICIJA reg. primiti koga na prenoćište, dati konak ETIMOLOGIJA u + v. konak, konačiti … Hrvatski jezični portal
ukonačivati — ukonačívati (koga) nesvrš. <prez. ukonàčujēm, pril. sad. ukonàčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ukonačiti ETIMOLOGIJA vidi ukonačiti … Hrvatski jezični portal
ukonačívati — (koga) nesvrš. 〈prez. ukonàčujēm, pril. sad. ukonàčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ukonačiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika