- ujednáčiti
- ujednáčiti (što, se) svrš. 〈prez. ujèdnāčīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ujèdnāčen〉 {{c=0}}učiniti (se) ujednačenim{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ujednačiti — ujednáčiti (što, se) svrš. <prez. ujèdnāčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ujèdnāčen> DEFINICIJA učiniti (se) ujednačenim ETIMOLOGIJA u + v. jednak, jednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačavati — ujednačávati (što, se) nesvrš. <prez. ujednàčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ujednačiti, ujednačivati ETIMOLOGIJA vidi ujednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačivati — ujednačívati (što, se) nesvrš. <prez. ujednàčujēm, pril. sad. ujednàčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ujednačiti ETIMOLOGIJA vidi ujednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačávati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ujednàčāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ujednačiti{{/ref}}, {{ref}}ujednačivati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ujednačívati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ujednàčujēm (se), pril. sad. ujednàčujūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ujednačiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neujednačen — neujèdnāčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije ujednačen s drugim, koji odstupa od čega drugoga [neujednačen rad motora]; neusklađen ETIMOLOGIJA ne + v. ujednačiti, ujednačen … Hrvatski jezični portal
ujednačeno — ujèdnāčeno pril. DEFINICIJA 1. na isti način; podjednako, ravnomjerno 2. složno, istodobno ETIMOLOGIJA vidi ujednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačenost — ujèdnāčenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je ujednačeno ETIMOLOGIJA vidi ujednačiti … Hrvatski jezični portal
ujednačen — ujèdnāčen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. podjednak, ravnomjeran; jednoobrazan, opr. nejednak 2. koji se radi ili obavlja skladno, složno, u isto vrijeme, opr. nesložan, neskladan ETIMOLOGIJA vidi ujednačiti … Hrvatski jezični portal