tȗp

tȗp prid. 〈odr. -ī, komp. t‹pljī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji nije dovoljno naoštren, kojim se ne može rezati, piliti, brijati i sl. 2. {{001f}}koji nije šiljast, kojim se ne može bosti 3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}a. {{001f}}koji je umno ograničen, koji slabo, teško shvaća (o čovjeku, umu); tupast b. {{001f}}koji ništa ne kazuje; bezizražajan, prazan (o licu, pogledu, očima) c. {{001f}}koji je zbog fizičkih ili psihičkih stanja lišen sposobnosti da opaža, prati, prosuđuje, bezosjećajan; otupio, ravnodušan, apatičan

∆ {{001f}}{{/c}}∼i kut {{c=0}}kut veći od 90, a manji od 180 stupnjeva{{/c}}