- tı̏h
- tı̏h prid. 〈odr. -ī, komp. tı̏šī〉 {{c=0}}1. {{001f}}koji je bez buke, koji ne stvara buku, {{/c}}opr. bučan {{c=0}}2. {{001f}}koji se slabo čuje; prigušen, {{/c}}opr. glasan {{c=0}}3. {{001f}}koji miruje, koji se ne svađa; povučen, miran, krotak, skroman (o osobi) {{/c}}[∼ kao bubica] {{c=0}}4. {{001f}}koji je umjeren, blag, koji se pojavljuje u manjoj količini (o prirodnim pojavama)∆ {{001f}}{{/c}}Tihī ocean geogr. {{c=0}}dio svjetskoga mora između Azije, Australije, Amerike i Antarktike; Pacifički ocean, Pacifik⃞ {{001f}}{{/c}}peći se na ∼oj vatri {{c=0}}biti dugo i stalno izložen nezgodama, opasnostima; {{/c}}∼a voda brijeg roni (dere), {{c=1}}v. {{ref}}voda ⃞{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.