Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
terenski — tèrēnskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na teren SINTAGMA terenski skok sport element skijaške tehnike za svladavanje prepreka (neravnine, grbe i prijelomnice) na stazi; terensko istraživanje istraživanje koje se obavlja izvan istraživačkih… … Hrvatski jezični portal
terénski — a o prid. (ẹ̑) nanašajoč se na teren: terenska izboklina; terenske razmere / terensko vozilo vozilo z močno konstrukcijo in pogonskim motorjem, visokim podvozjem in pogonom na vsa štiri kolesa za neasfaltirane, strme ceste / terenski delavec;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
sȕterēnski — pril. tako da (bude, da se nalazi itd.) u suterenu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȕterēnskī — prid. koji je u suterenu [∼ stan] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ВЕЗДЕХОД — автомобиль с движителем, обеспечивающим высокую проходимость, предназначенный для работы в тяжёлых дорожных условиях или в условиях бездорожья (Болгарский язык; Български) всъдеход (Чешский язык; Čeština) terénní vozidlo (Немецкий язык; Deutsch)… … Строительный словарь
ДАННЫЕ НАТУРНЫЕ — результаты обмера существующих сооружений или зданий, необходимые для разработки проектов, их реконструкции, расширения или реставрации (Болгарский язык; Български) данни от натура (Чешский язык; Čeština) zaměření současného stavu (Немецкий язык; … Строительный словарь
džı̏p — m 〈N mn ōvi〉 terenski i vojni sa svih strana otvoren automobil ✧ {{001f}}engl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kabìnētskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na kabinet [∼ radnik], opr. terenski 2. {{001f}}pren. koji ne vidi dalje od svog kabineta, koji je izoliran od stvarnosti, teoretski bez veze s praksom [∼ tip; ∼ pristup problemu] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòljskī — pòljsk|ī prid. koji se odnosi na polje, služi u polju, obavlja se i sl. u polju [∼a jarebica; ∼i radovi] ∆ {{001f}}∼i krevet terenski krevet na sklapanje podesan za prenošenje; ∼i zahod 1. {{001f}}na otvorenom prostoru od dasaka izrađen zaklon za … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
off — (izg. ȍf) prid. DEFINICIJA term. 1. koji nije aktiviran, izvan službe; isključen 2. koji je drugačiji od uobičajenog, normalnog, standardnog; osebujan 3. koji je izvan službenog dijela programa, rasprave, razgovora SINTAGMA offbeat (izg. offbȋt)… … Hrvatski jezični portal
