Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
telurij — tèlūrīj1 (telȗrīj) m <G tèlūrija> DEFINICIJA kem. element (simbol Te, atomski broj 52), metaloid, srebrnaste boje, u prirodi kao mineral telurit, telurov dioksid, nastao trošenjem zlatova telurida; spojevi su mu otrovni; telur, zemljik… … Hrvatski jezični portal
telurij — tèlūrīj2 (telȗrīj) m DEFINICIJA astron. sprava koja zorno prikazuje okretanje Zemlje oko Sunca i Mjeseca oko Zemlje ETIMOLOGIJA engl. tellurion ≃ lat. tellus: zemlja … Hrvatski jezični portal
telúrij — a m (ū) astr. priprava za ponazoritev kroženja Lune okrog Zemlje in obeh teles okoli Sonca … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zèmljīk — m 〈G zemljíka〉 kem. zast., {{c=1}}v. {{ref}}telurij{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zemljik — zèmljīk m <G zemljíka> DEFINICIJA kem. zast., v. telurij ETIMOLOGIJA vidi zemlja … Hrvatski jezični portal
telurni — tèlurnī prid. DEFINICIJA koji pripada teluru ETIMOLOGIJA vidi telurij … Hrvatski jezični portal
telurski — tèlūrskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na zemlju ETIMOLOGIJA vidi telurij … Hrvatski jezični portal
telur — tèlūr m DEFINICIJA v. telurij … Hrvatski jezični portal
halkogeni — hȁlkogēnī prid. DEFINICIJA kem. zajednički pridjev za podskupinu elemenata periodnog sustava (halkogeni elementi: kisik, sumpor, selenij, telurij i polonij), povezanih određenim zajedničkim odlikama ETIMOLOGIJA halko + gen (i) … Hrvatski jezični portal
