tvôj

tvôj {{c=0}}({{/c}}tvòja ž{{c=0}},{{/c}} tvòje sr{{c=0}}){{/c}} zam. 〈G mn m i sr tvòjēg(a)/tvôg(a), tvòjē ž〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(posvojna za 2. l. jd prema ti) {{c=0}}a. {{001f}}koji pripada osobi kojoj se govori, sugovorniku {{/c}}[tvoja kuća] {{c=0}}b. {{001f}}koji se odnosi na osobu kojoj se govori {{/c}}[tvoj vršnjak]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}kao ti 2. {{001f}}{{/c}}(u imeničkoj službi) {{c=0}}a. {{001f}}{{/c}}〈sr〉 {{c=0}}ono što pripada, što slijedi onome kome se govori {{/c}}[tebi tvoje; neka bude po ∼em] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}〈m mn〉 {{c=0}}osobe bliske osobi s kojom se govori {{/c}}[tebi i ∼ima]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}ukućani, rodbina, istomišljenici 3. {{001f}}za pojačavanje govora {{/c}}[oca ti tvoga]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼... {{c=0}}onaj na kojega si ti ukazao, onaj kojega si ti spominjao, o kojem najviše znaš, kojega najbolje poznaješ, kojega si približio kao predodžbu ili predmet razgovora {{/c}}[za usnu harmoniku pisao je rapsodije i ∼ Milhaud]