trȅsnuti

trȅsnuti svrš. 〈prez. trȅsnēm, pril. pr. -ūvši, imp. trȅsni, prid. trp. trȅsnūt〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}proizvesti prodoran zvuk (trȅs) različitim radnjama 2. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}naglo udariti, jako udariti; mlatnuti, raspaliti 3. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}a. {{001f}}udariti o što b. {{001f}}{{/c}}ekspr. {{c=0}}pasti c. {{001f}}puknuti, prasnuti, grunuti, zadrmati d. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}izgovoriti, reći u jednom dahu (ob. nešto neugodno); istresti, skresati {{/c}}[∼ u lice] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(čime) {{c=0}}zalupiti{{/c}}