traheja — trahéja ž DEFINICIJA 1. bot. biljni provodni element, provodi vodu iz korijena u gornje dijelove biljke; traheida 2. (mn) zool. uzdušnice 3. anat. hrskavičav cjevoliki dišni organ koji vodi od ždrijela do pluća gdje se račva u dva ogranka (lijevi … Hrvatski jezični portal
trahéja — e ž (ẹ̑) 1. anat. cevka, ki dovaja zrak iz grla v sapnice; sapnik: vnetje traheje; lega ščitnice ob traheji 2. nav. mn., zool. cevka pri žuželkah in stonogah, po kateri pride zrak do organov; zračnica: traheje in stigme 3. bot. cev za prevajanje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ùzdušnice — m mn 〈N ùzdušnica〉 zool. organi kukaca, stonoga i pauka, {{c=1}}usp. {{ref}}traheja{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trahealan — trȁheālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se odnosi na traheje [trahealna astma] ETIMOLOGIJA vidi traheja … Hrvatski jezični portal
traheida — traheída ž DEFINICIJA v. traheja (1) … Hrvatski jezični portal
traheotomija — traheotòmija ž DEFINICIJA med. operativni zahvat razrezivanja dušnika da bi se uvela cijev (kanila) i omogućilo disanje kod opasnosti od gušenja ETIMOLOGIJA v. traheja + tomija … Hrvatski jezični portal
trahifonija — trahifònija ž DEFINICIJA term. hrapavost glasa ETIMOLOGIJA v. traheja + fonija … Hrvatski jezični portal
dušnik — dùšnīk m <G dušníka, N mn dušníci> DEFINICIJA anat. hrskavičav dišni organ koji vodi od ždrijela do pluća gdje se račva u dva ogranka; traheja ETIMOLOGIJA vidi dušak … Hrvatski jezični portal
dušník — a m (í) 1. odprtina, luknja za zračenje: napraviti dušnike v oglarsko kopo; zamašiti dušnike v hlevu; dušnik v podmornici / dušniki v kaminu kanali, po katerih je speljan dim, da se zadrži čimveč toplote 2. redko cevka, ki dovaja zrak iz grla v… … Slovar slovenskega knjižnega jezika