tȍčka

tȍčk|a ž 〈D L -čki, G mn -čākā〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija {{/c}}[koordinate ∼e] {{c=0}}b. {{001f}}mjesto {{/c}}[∼a sastajanja] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke {{/c}}[staviti ∼u] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}a. {{001f}}ono što je vrlo malo, pa time nalikuje na točku b. {{001f}}često u značenju uporišnog, od čega se polazi, što je mjesto kakvog stajališta, odredišta {{/c}}[kritična ∼a; krizna ∼a; mrtva ∼a; slaba ∼a] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}(+ potenc.) {{c=0}}znak na mjerilu, instrumentu itd. koji obilježava razlike u temperaturi, stanju u tvari i sl. 5. {{001f}}brojkom istaknut smisaoni, sadržajni razdjel u tekstu, dnevnom redu, paragrafu i sl. {{/c}}[∼a dnevnog reda]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}dodirna ∼a {{c=0}}zajednička crta, zajednička pojedinost; {{/c}}prijelomna ∼a {{c=0}}prekretnica; {{/c}}∼a gledišta {{c=0}}gledište, stav

⃞ {{001f}}{{/c}}dovesti na mrtvu ∼u {{c=0}}zaustaviti bez izgleda na nastavak, dovesti u bezizlaznu situaciju; {{/c}}i ∼a {{c=0}}završetak teksta koji kaže da se više ne namjerava ništa reći; i dosta, i gotovo, i to je sve; {{/c}}pokrenuti s mrtve ∼e {{c=0}}početi djelovati nakon dugog čekanja, nakon što se dugo nije radilo, nakon predugog mirovanja ili odsutnosti inicijative i djelovanja, napokon se pokrenuti, najzad početi raditi; {{/c}}staviti ∼u (na što) {{c=0}}prekinuti s čim, obustaviti; {{/c}}staviti ∼u na i {{c=0}}završiti što

{{/c}}✧ {{001f}}rus.