tȅritorijālnī

tȅritorijāln|ī prid. {{c=0}}koji se odnosi na teritorij, koji obuhvaća teritorij, koji je određen teritorijem {{/c}}[∼i princip]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a autonomija pol. {{c=0}}oblik političkog uređenja dijela države (ob. gdje živi neka nacionalna ili etnička skupina), koje ima pravo na vlastite zakone i koje djeluje samostalno u odnosu prema višoj vlasti; {{/c}}∼a obrana vojn. {{c=0}}1. {{001f}}način organiziranja oružane samoobrane na principu teritorija 2. {{001f}}{{/c}}(Teritorijalna obrana) pov. {{c=0}}glavni vid organiziranja oružanih snaga SFRJ na teritorijalnom principu; {{/c}}∼e vode {{c=0}}pojas vodene površine (ob. mora, oceana) uz obalu ili vanjsku granicu unutrašnjih morskih voda u određenoj širini (3–12 morskih milja) koju svaka država određuje svojim propisima; teritorijalno more; {{/c}}∼i integritet pol. {{c=0}}pravo nezavisne države da na svom državnom području vrši isključivu vlast{{/c}}