- temperatúra
- temperatúr|a ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}fiz. {{c=0}}fizikalna veličina (simbol T), svojstvo nekog tijela koje određuje smjer prijenosa topline kada je tijelo stavljeno u dodir s nekim drugim tijelom: toplina prelazi s tijela više temperature na tijelo niže temperature; mjeri se u kelvinima (simbol K) ili celzijevim stupnjevima (simbol °C) {{/c}}[Celzijeva ∼a; Réaumurova ∼a] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}povišena tjelesna toplina kao znak bolesti; vrućica {{/c}}[imati ∼u; visoke ∼e; niske ∼e] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}glazb. {{c=0}}sustav izjednačavanja odnosa među tonovima glazbene ljestvice (istovremeno i odstupanje od visine tonova prirodnog, alikvotnog niza) 4. {{001f}}ob. {{001f}}u: {{/c}}[visoke ∼e]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nadređeni (širi) pojam u pridjevu označuje izmjerenu vrijednost općenitog pojma »temperatura« {{/c}}[danas su ∼e bile visoke, od 28 do 30°C]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}apsolutna ∼a fiz. {{c=0}}jedina skala kod koje promjene temperature ne ovise o tvari koju koristimo za mjerenje te promjene (Kelvin, 1848), izražava se u jedinicama kelvin, termodinamička temperatura; {{/c}}kritična ∼a fiz. kem. {{c=0}}1. {{001f}}temperatura iznad koje se neki određeni plin povišenjem tlaka ne može više pretvoriti u tekućinu 2. {{001f}}temperatura na kojoj dolazi do bitnih promjena svojstava u tijeku grijanja ili hlađenja; {{/c}}∼a boje term. {{c=0}}izraz koji definira spektralnu boju nekog svjetla; {{/c}}∼a tijela fiz. {{c=0}}stupanj toplinskog stanja organizma (iznosi o. 36,5 °C); {{/c}}∼a zraka meteor. {{c=0}}temperatura koju pokazuje termometar izložen u zraku, zaklonjen od direktnog Sunčevog zračenja u termometrijskoj kućici, a na visini od 2 m nad tlom{{/c}}✧ {{001f}}lat.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.