tautològija

tautològija ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}retor. {{c=0}}stilska figura u kojoj se, radi isticanja, jedna za drugom nižu riječi istog ili vrlo sličnog značenja {{/c}}[i lijepa i zgodna] {{c=0}}2. {{001f}}preobilje u izražavanju koje nalazi opravdanje u prirodi jezika {{/c}}[kiša kiši; stara baba; vući za sobom; prekriven odozgo] {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}izjava koja je uvijek istinita jer uključuje sve logičke mogućnosti, označavanje istoga istim b. {{001f}}{{/c}}log. {{c=0}}logička formula koja je istinita bez obzira na to koje vrijednosti istinitosti dobivaju varijable u toj formuli

∆ {{001f}}{{/c}}nepotpuna ∼ {{c=0}}ponavljanje riječi kod kojih je nastala razlika u značenju {{/c}}[pokušaj atentata: atentat = pokušaj]

✧ {{001f}}lat. ← grč.