tandr̀kati

tandr̀kati nesvrš. 〈prez. tàndr̄čēm, pril. sad. tàndr̄čūći, gl. im. -ānje〉 ekspr. {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}govoriti nepovezano, zbrda-zdola b. {{001f}}neprestano govoriti, ne zatvarati usta, »mljeti« c. {{001f}}prigovarati, gunđati, tražiti dlaku u jajetu, torlokati 2. {{001f}}tandarati (1)

{{/c}}✧ {{001f}}tur.