- bogòvati
- bogòvati (∅) nesvrš. 〈prez. bògujēm, pril. sad. bògujūći, gl. im. -ānje〉 razg. {{c=0}}biti moćan među ljudima, imati veliku moć, »biti bog«; drmati {{/c}}[nisam mogao dobiti (postići, stići i sl.)... da se bogujem nisam nikako mogao dobiti (postići i sl.)]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.